Ludbreg je gornjopodravski gradić s oko četiri tisuće stanovnika. Smješten je u Ludbreškoj Podravini, dijelu gornjohrvatske Podravine između Varaždina i Koprivnice, omeđen rijekom Dravom na sjeveru od Međimurja i grada Čakovca, a južno Kalničkom gorom od Prigorja i grada Križevca. Još u pretpovijesti na ovom su području zabilježene ljudske naseobine. Zbog svog zanimljivog zemljopisnog položaja, Ludbreg je bio raskrižje putova od najdavnijih vremena, koji su vodili od istoka prema zapadu te od sjevera prema jugu. Utirali su ih još Iliri i Kelti, kasnije Rimljani. Tako je na ovom prostoru od 1. do 5. stoljeća ove ere bilo rimsko naselje Iovia Botivo na rimskoj cesti, koja je povezivala na zapadu Petoviju (današnji Ptuj u Sloveniji) s Mursom na istoku (današnjim Osijekom).

Služeći svetu misu u kapelici ludbreškoga Staroga grada negdje 1411. godine, govore spisi ludbreške crkve i Svete stolice u Rimu, svećeniku se prilikom pretvorbe (kada se vino i kruh pretvaraju u tijelo Isusovo) u kaležu prikazala prava krv, Krv Kristova.

Svećenik se preplašio događaja i kalež je zazidao u zid kapelice.

No, oko kapelice su se počela događati razna čuda, posebice čudna ozdravljenja. Svećenik je na samrti rekao što se zbilo, pa je cijeli događaj prijavljen Svetoj stolici u Rimu. Nakon pomnog ispitivanja najprije emisira - opata pape Julija II. 1512. godine, a zatim i pape Leona X. 1513. godine utvrđeno je da je ludbreška relikvija autentična, pa je Ludbreg proglašen prošteništem, u kome se daje oprost od vremenskih grijeha svima koji ga pohode, poklone se relikviji Predragocjene Krvi Kristove i udijele milostinju.